Za fitohormone ste sigurno čuli, no jeste li se ikad zapitali što su zapravo fitohormoni i kako nam oni pomažu? Ako jeste, ovdje ćete saznati odgovor.
Fitohormoni zapravo i nisu hormoni biljaka, a ponajmanje hormoni jednaki ljudskim hormonima. Naziv pomalo zavarava jer, kada se govori o fitohormonima, misli se na sastojke nekih biljaka (konopljika, grozdasta šparoga, hmelj, sladić, noćurak, indijska kosmulja, kineska anđelika, stolisnik, crvena djetelina, cimifuga racemoza, gospina trava, pasiflora, imela, mjehurasti bračić, poljska preslica, vrkuta, soja, sporiš, sjemenke lana, divlji jam, sporiš i dr.) koji se mogu, privremeno i u određenoj mjeri, vezati uz estrogenske ili progesteronske receptore te time imitirati djelovanje spolnih hormona ili pak mogu utjecati na lučenje hormona na drugi način, primjerice djelovanjem na osovinu hipotalamus-hipofiza, ili mogu polučiti slične fiziološke učinke.
Te tvari (izoflavoni, kumestani, lignani, diosgnenini i dr.) ne sadrže hormone estrogen ili progesteron, niti zamjenjuju ljudske hormone jer ih ljudsko tijelo ne može pretvoriti u ljudske steroidne hormone. Pa kako nam onda pomažu? Pojednostavnjeno, te tvari kemijski su slične ljudskim hormonima, pa na hormonske receptore djeluju kao selektivni modulatori, antagonistički ili antagonistički.
Na primjer, zahvaljujući činjenici da se vezuju uz hormonske receptore, mogu zaštititi stanice od pretjerane stimulacije spolnim hormonima proizvedenim u tijelu i, primjerice, spriječiti da se previše prirodno proizvedenog estrogena veće uz njih. Ako je pak problem, primjerice, manjak estrogena u tijelu, tad mogu “zavarati” hormonske receptore oponašanjem djelovanja estrogena.
Da pojednostavimo, dodaci prehrani s tvarima tzv. fitohormonskog djelovanja mogu olakšati tegobe hormonske neravnoteže te pomoći u uspostavi i održanju hormonske ravnoteže u bilo kojoj životnoj dobi.
